|
Životopis
Rođen je u
Zagrebu 1942. godine. Po zanimanju je magistar elektrotehnike.
Slikarstvom
se bavi od 1993. godine na poticaj akademskog slikara Ice
Polovića.
Najčešće
radi u tehnici akvarela, a ponekad i u ulju. Osnove tehnike
akvarela dobio je od g. Polovića, a kasnije i od akademskog
slikara Emila Roberta Tanaya.
Pohađao je
likovne tečajeve u Likovnom centru na Rokovom perivoju.
Za vrijeme
svog boravka u S.A.D. od 1994 do 1996. godine usavršavao se
koristeći bogatu stručnu literaturu.
Godine 1995.
sudjeluje na Općem američkom natjecanju, ART 95. Svi su radovi
bili izloženi u GALLERY 89 u New Yorku.
Do sada
realizirao dva ciklusa: Zima, te More i brodovi.
Redovito
sudjeluje u humanitarnim donatorskim akcijama.
Likovni komentar:
Kristina
Skerlev, prof.
“Kažu da je ono znanje mehaničko koje rađa iz
iskustva, a da je znanstveno ono koje se rađa i završava u duhu,
a polumehaničko je ono koje se rađa iz znanosti i završava u
radu ruku. Ali meni se čini da su jalove i pune grešaka ono
nauke koje su rođene iz iskustva, majke svake sigurnosti….
Istinske nauke su one koje su pomoću iskustva prodrle kroz
čula…” (Leonardo da Vinci: Traktat o slikarstvu).
Poslije nepunih godinu dana
predamnom je novi ciklus Željka Plavčića. Još su mi pred očima
titravi i fluidni krajobrazi, suptilni prizori smrznutih rječnih
rukavaca. Dobro pamtim te zanimljive pejzaže koji
kontradiktornošću svog “realističko-impresionističkog” izraza
provociraju pogled. Zapamtila sam da Plavčić voli vodu. I u
motivu i u tehnici. Gledajući nove slike zamjećujem kontinuitet,
dapaće ta motivska preokupacija narasla je u zaokruženi ciklus
slika s jednom jedinom temom: more - brodovi. Ovakav razvoj
interesa logičan je i anticipira s prijašnjim slikama. Jer,
pejzažist Plavčić već je pokazao svoja impresionistička nagnuća
koja su u tretmanu motiva vode našla posebno povoljan teren.
Plavčić ovdje još studioznije i s gotovo opipljivim
oduševljenjem prati igre svjetla i sjene na uzgibanoj morskoj
površini. Nepregledno raznolika igra morskih valova uzgibanih
vjetrom, njihovo propinjanje ka nebu ( ili “utapanje” nebeskog
svoda u morsku dubinu) slikarski su prostor u kojem se autor
kreće vješto pomirujući potrebu iskszivanja detalja i impresiju.
Pa ako i prizori uznemirene velike vode djeluju impresionističk,
tada Plavčićevi brodovi potvrđuju ruku znanstvenika, znalca od
tehničke struke, brodograditelja - hobista. Fascinantno
detaljna deskripcija tog motiva (kojeg povlači u prvi plan)
otkriva autorovu sklonost ka realističkom prikazu, kojem se
međutim predaje s istim zanosom kao i slikarskoj impresiji
nevere na pučini.
Koloristička skala, prilagođena
motivu, ostala je slična prethodnim radovima, osim što bih
primjetila i lazurniji nanos akvarelnog pigmenta čime su
postignuta osobita estetska rješenja u tretmanu vode i neba.
Plavčić je, čini se, za sada definirao svoj izražajni stil: u
suglasju “kontrolirane” akvarelne rasplinutosti i detaljističke
naracije, podaruje nem efektne pejzažne vedute. Prisjetimo li se
Leonardovih riječi s početka teksta, rekla bih da je i ovaj
autor svojevrsni homo universalis koji u svom slikarskom izrazu
sve češće iskoračuje iz “amaterskog” u “istinsko” umjetničko,
pomirujući u sebi znanstvenika i umjetnika.
|
|
Samostalne
izložbe:
1996.
Knjižnica u Sloboštini, Zagreb
1996.
Ericsson Nikola Tesla, Zagreb
2000.
Knjižnica u Sloboštini, Zagreb
2001.
Knjižnica Bogdan Ogrizović, Zagreb
2001. SRC
Jelenovac, Zagreb
2001.
Knjižnica Prečko, Zagreb
2002. Marina
Biograd
2004. SRC
Jelenovac, Zagreb
2004.
Knjižnica August Cesarec, Zagreb
2005. Caffe
A.G. Matoš, Zagreb
2007. Knjižnica Bogdan
Ogrizović, Zagreb
|
Skupne
izložbe:
1996.
Čakovec
1996.
Ericsson Nikola Tesla, Zagreb
1996.
Galerija “Dubravka”,
Zagreb
1997.
Krapinske toplice
1997.
Galerija
“Dobri
dol”,
Zagreb
1997. “Globus”,
Zagrebački
Velesajam
1997.
Galerija “Dubravka”,
Zagreb
1997.
Ericsson
Nikola Tesla, Zagreb
1998.
Starogradska vjećnica, Zagreb
1999.
Ericsson Nikola Tesla, Zagreb
2000. Hotel
“Kolovare”,
Zadar
2000.
Društvo “Hrvatska
žena“,
Zagreb
2006. Galerija
Chromos, Zagreb
2007. Knjižnica
Kustošija, Zagreb
2008. Starogradska
vječnica, Zagreb |